slike nicega
	Ma koliko stilski usidrena mogla izgledati, ova se slika uvijek kretala kroz vrijeme. Jedna od novijih pojava koja nas sve vise izaziva je nakana za stvaranjem i gledanjem Slika Nicega.  Nase slike oduvijek su nas vodile u istrazivanja periferije pogleda. Vec od svih onih praznih povrsina ispunjenima samo projekcijama nasih misli, oko kao da je zeljelo u prostoru okvira naci predah drugacije znan samo zatvaranjem kapaka. No sada, kao da je jedno svracanje pogleda postalo neobicno zanimljivo: sve je vise neostrih povrsina u koje klizimo i tog opceg osjecaja da se u prostoru slike samo odmataju impresije necega sto smo gledali tren prije. Umjesto gledanja necega  (a takvih slika ima jos dosta ovdje), najednom se zeli gledati tek sjena, ili pod pred tim necim. Naravno, ne usmjeravamo kameru u tlo pred necim fascinantnime, nego jednom nalazimo neko tlo koje izgleda kao da ima nesto fascinantno pored sebe. Ovaj val usputnoga bio je prisutan i u ideji da se izloze "nulte" slike s 35mm role, t.j. one nasumicno snimljene pri prematanju do prve slike. Mada rezultati nikada nisu uspjeli prici namjernim slikama, ova naklonost slucajnosti upravo izrazava potrebu za necim jos vise nedorecenim i tek naznacenim. Kao da objekt, ma koliko skroman i naden na margini nase stvarnosti, jos uvijek zuri u nas preglasno za delikatne sadrzaje koje treba nositi.
natrag	- 3 -	naprijed